pep.zone
Welcome, guest. You are not logged in.
Log in or join for free!
 
Stay logged in
Forgot login details?

Login
Stay logged in

For free!
Get started!

Text page


sex-024.rs.pep.zone

Profesor Kramaric 1

Profesor tjelesne kulture Kramaric bio je muskarac one dobi kada tijelo polako pocinje gubiti struju. Takozvane srednje godine mozda su mu bas zbog struke teze padale no ostalim vrsnjacima iz bivse ulice Proleterskih brigada, danasnje Vukovarske, u kojoj je i dalje dijelio skucen jednosobni stan s majkom.
Mjesec lipanj predstavljao je kulminaciju u njegovom godisnjem ritmu, jer kao covjek bez onih uobicajenih obaveza – obitelji, pa cak ni prijatelja, oslanjao se samo na podrazaje koje je primao od svojih ucenika, a odnos nastavnika i razreda, naravno, uvijek je bio najnapetiji na kraju skolske godine kada se zakljucuju ocijene.
Zadihano je letio preko dvije po dvije stepenice do zadnjeg kata rusevne zgrade stiscuci u vlaznom dlanu kljuc koji je okupan znojem pustao karakteristican miris kovine, mijesajuci se s visegodisnjim naslagama urina sa zidova haustora.
Na tome katu vise nije bilo stanova, a osim te neobicnosti, odskakala su i sama vrata – pre siroka, siva, celicna – prikladnija ulazu u neko skladiste nego dom. To su i bila. Rupa predvidena za nikada ugradeni lift provizorno je uredena u stan na kome cak nije bilo ni njegovog imena.
Prezime Ocokoljic, vec izbljedjelo na drvenoj plocici koju je njegova majka, kako bi ustedila na izradi znaka za vrata ukrala sa mjesnog groblja blizu Panceva iscupavsi partizanski drveni znamen s vjecnog pocivalista nekog njenog danjeg, istoprezivajuceg rodaka, pa ga sama u drvararnici ispila na odgovarajucu velicinu, bilo je samo jedna u nizu stvari koju ona, koja bi ga trebala voljeti najvise nije zeljela podijeliti sa vlastitim sinom.
Devedetih mu je zbog toga bilo drago, iako je godinama vjerovao kako mu je bas taj dan davne... nije se mogao vise ni sjetiti koje... zauvijek ucvrstio vjeru u sebe kao covjeka koji je roden greskom. Ne nezeljenim zacecem, vec pogreskom koju su svi zapazali od prvog kontakta s njegovim ocima. Cak je i sam morao razmisliti da bi se sjetio koje su boje, sto mu ponekad nije uspijevalo!
Stevanija Ocokoljic u to je bablje ljeto zaboravljene godine sisla, kako bi rekla, s voza, i opterecena plasticnim cekerima gegala prema sinu koji ju je cekao na glavnom ulazu zagrebackog kolodvora.
Napila se vec u kupeu, pa kao i obicno kada se vracala od svojih psovala i samu sebe i njega i sve ostale ljude pred kojima se profesor mogao samo crveniti. Osjecala se prevareno sto njezine sestre zive na velikim imanjima, imaju muzeve i djecu koja bi po svoje keve sigurno dosla automobilima, jer su ih za razliku od njenog sina imala. On je jasio bicikl.
Pa kad je vec bilo tako, jedino sto im je preostalo bilo je da se pjesice upute kuci, natovareni svinjskim pecenjem, jabukama, kalendarima sa likom pravoslavnih svetaca i hektolitrima domace rakije.
Stara je nastavila piti i kada su stigli u stan, a kako ga je smjesta htjela obavijestiti da mu je u rodnom selu pronasla mladu koja ce vec tog dana stici u Zagreb, i da se zato malo odmori pa opet krene ka mjestu s koga su se bas vratili, iz vedra neba mu je odlucila objelodaniti jos sokantniju vijest.
Naime, iako ga je godinama drzala u uvjerenju kako je njegov otac bio jedan cijenjeni ljecnik koji je umro od infarkta tri mjeseca prije no sto se on rodio a dva prije zakazanog vjencanja s njegovom majkom, sada je zakljucila da je «kada postaje covek» vrijeme da sazna istinu o svome podrijetlu.
Njegova majka nikada nije upoznala ni jednog lijecnika, cak ni u bolnicama koje je gledala samo iz vana. Ona je i rodila kod kuce, sama, bez pomoci babice. A tko mu je zbilja bio otac, ni sama nije imala pojma.
Kao djevojka sa sela u velikom nepoznatom gradu, bez i jednog dana skole uspjela se uz nekakvu pomoc i ovog i onog zaposliti u besmislenoj firmi gdje je kuhala kavu. No to zbog njene naravi nije islo, pa je srecu potrazila prvo kao baba sera, naplacivacica nuzde u javnom veceu na Ribnjaku, te konacno kao konobarica u jednoj od opskurnijih birtija sa radnim vremenom od 00-24.
Stevanija je bila zaduzena za onaj drugi, tamniji dio dana, i jedna stvar vodila je ka drugoj. Klijentela je bolje placala stok ako je uz njega isla seva, te je tako guzata i sisata Srpkinja kojoj nista musko nije bilo strano ubrzo stanovnicima hrvatske metropole postala poznatija od hotela Esplanade oko cijih je zidina ordinirala kao legendarna Stefka.
A Kramaric? To je bilo ime milicionera koji ju je strpao u maricu one veceri kada je slutila da se sperma u njenoj utrobi ponasa zivljele nego inace. Zato je iz sprdacine upisala bas to ime kraj svog jedinca prasnuvsi u nekontroliran sipljivi smijeh.
Profesor je ukoceno sjedio na malom tronoscu uz zid, jer taj stan nije imao prozora, i osjecao kako mu se suze slijevaju niz lice. Majka se smijala, vjerojatno istim onim grohotom, jos ogrubljelijim od bezbroj popusenih cikova sa zagrebackih plocnika.
U to je vrijeme radio kao zamijena u jednoj osnovnoj skoli sanjajuci kako ce jednog dana organizirati maraton, omiljenu sportsku disciplinu, u cast svog debelog dr tate koji se propustio baviti sportom pa umro.
Ponosno ce se smijeskati iz neke rubrike Sportskih novosti dok ce tamo negdje ispod slike pisati Memorijalni maraton doktora Kramarica!
Memorijalni maraton maminih musterija... pomislio je i briznuo u najglasniji plac u zivotu.
Stara se jedva dignula s madraca na podu, glasno otpuhnula gadenje prema sinu – koje je bilo jos vece od onog koje je profesor sada osjecao u grudima - i povukla zavijesu u kutu sobe. Sjela je na taj improvizirani zahod, jer normalnu, gradansku skoljku nisu imali, i pustila da sve sto ima izade iz nje, upozorivsi ga bez povisivanja glasa (za tim nije bilo potrebe, iza tanke tkanine sve se jasno culo) da je vrijeme da ode na kolodvor po Jovanu.
Nakon bezbroj pokusaja u Areninom «Vrtuljku ljubavi», neuspijesnih kava ispijenih sa propalim zenama koje su se javile na oglas u Vecernjem listu uporno nevinom muskarcu to se nije cinilo ni skroz suludim.
Njegova mlada bila je primjerena situaciji u kojoj se nalazio - narod u provodadzenju nema milosti, tako da je samo na svoju diplomu i uspio naci djevojku, a za neke izbirljivosti ovakav sav sjeban, fizicki odbojan i skucen u onome stanu nije imao pokrica.
Jovana je bila ljepuskasta na grubi nacin, stara izmedu 20-25 godina (sto se nije tocno znalo jer se od rodenja vukla po sirotistima) i lagano retardirana.
Zivjela je u majcinom selu uzdrzavajuci se ciscenjem po kucama i opsluzivanjem muskaraca, zimi spavala u stalama a ljeti pod vedrim nebom, i nakon sto ju je policija vratila iz Njemacke gdje su je da prosi i kurva se odveli cigani, bila je pre zahvalna na svemu sto joj je zivot mogao ponuditi u zagrebackom braku s uciteljem Kramaricem.
Bas sve je moglo biti samo bolje.
Ugledavsi na peronu zenu s kojom bi trebao provesti ostatak zivota on se stresao i odmah shvatio da ga je zato majka bas sada upozorila na nacin kojim je dosao na svijet, kako ne bi slucajno pomislio da je bolji od zene koju mu je nabavila.
Selo je skupilo milodare, prota organizirao da se po kucama spremi rashodovan namjestaj i isluzena posteljina, lonci koji su iskuhali svoje, vrecice s carkama za plodan brak i ostale neophodnosti i sve je to putovalo ovih dana za Hrvastku, u kamionu s lubenicama, kako bi se mladi sto bolje smjestili u svome iznajmljenom stanu – prva tri mjeseca na Stevanijinu kostu.
Djevojka je bila vidno zapustena, kako fizicki tako i kao kompletno ljudsko bice, i ono malo rijeci sto je govorila imale su tezak, romski naglasak.
Dosla je praznih ruku, odjevena u siroku bijelu suknju punu zuckastih mrlja i modernu musku potkosulju s logom lokalnog treceligasa. Na nogama je nosila poderane espadrile, a dugu tamnu nepocesljanu kosu vezala je koznom kopcom u rep.
Kramaricu se odmah dopala njena blagost, koju je uspijela uprkos zivotu na ulici zadrzati zbog te lagane zaostalosti, no odlucio je da ce s njom postepeno raditi. Sutra ce u skoli uzeti udzbenike za prvasice i krenut ce redom. Prvo jezik, to je najbitnije. Toga se vec unaprijed stidio. A mislio je zamoliti majku da joj pomogne kupiti i neku odjecu prikladniju za zenu jednog profesora, Zagrepcanku! I nece se zvati Jovana; on ce je zvati Jana. Jana Kramaric.
Bio je slab na bujna zenska tijela, mozda zato sto je navikao na jedno takvo kraj kojeg je i kao odrastao covjek spavao, a ona je imala upravo takvo.
Visoka tek nesto preko 160 centimetara, ogromnih grudi i pozamasne straznjice... koliko se moglo vidjeti kroz tu uzasnu odjecu. Veceras im je prva noc, pa ce bolje prouciti. Pitao se, dok su svo troje sjedili uz cvarke i rakiju - mama zadovoljno lupala dlanom po koljenu, Jova gledala bezazlenim osmijehom u pod, a on napeto zadovoljan - gdje ce to, zaboga, obaviti?!
U to se Stevanija ponudila da ce veceras spavati ispod stola na deki, a njima prepusta postelju, jer ionako ce vec sutra biti u svom podstanarskom stanu na Kozari boku.
Bilo je skoro osam navecer, no zbog ljetnog doba i dalje vrlo svjetlo i zivo.
Djeca su se igrala pred zgradom, muskarci prali automobile. Iz stanova je dopirala muzika mijesajuci se za zvukovima vijesti i mirisima najrazlicitijih vecera koje su domacice spremale po svojim radnickim stanovima.
Sve je bilo nekako bas veselo, tako da je profesor pomislio da bi je mogao povesti u obilazak grada ali onda se sjetio da je pametnije da joj majka prije toga kupi dolicniju garderobu, cetkicu za zube i da se opere.
Odveo ju je u podrumsku prostoriju u kojoj je bila smjestena stara pec a na betonskom podu odvod za vodu – njihovu kupaonicu, i objasnio joj kako ce ubuduce – sada ce to on uciniti za nju – naloziti za toplu vodu.
U prvi mah je bio siguran kako ce ostati i gledati Jovanu kako se kupa, no onda je odlucio da je bolje da ga kroz koji sat iznenadi njeno cisto, vec pripremljeno golo tijelo.
Sportskim korakom se vratio gore, svrativsi prije do lokalne cevabdzinice po veceru za njih troje i sretno trljao ruke.
Sutra je imao cetvrti sat, sa 6b razredom, i slobodno vrijeme, dok se ona ne vrati, iskoristio je radeci nastavni plan. Curice odbojka, a djecaci...hm... djecaci bi mogli na gredu. Ma ne, dat ce im svima slobodan sat, nek' se igraju ispred skole kako zele. Lijepo je vrijeme.
Iskreno je volio djecu i jedva cekao da dobije vlastitu. Pitao se moze li Jana zatrudnjeti, no nije se s time dugo opterecivao. Ako i ne moze,usvojit ce! Svako dijete zasluzujue srecu.
Vec je proslo pola sata a nje nije bilo. Da se nije razocarala i pobjegla natrag na kolodvor? Pitanje je je li se sjecala puta...a i nije mu tako djelovala. Cinilo se da joj se svidio. Mozda ima problema sa vodom; kada zapne, treba par puta udariti cijev... trebao joj je to napomenuti. Majka, kao da mu je citala misli rece, «Odi bre sine dole, nesta ti nema neveste...»
Ponio je mamine papuce kako ona ne bi na cistu nogu navlacila svoje izgazene espadrile i uputio se u to mjesto koje je glumilo kupaonu. Hodao je uskim hodnikom, preniskim da bi covjek mogao ici uspravan i nakon dva zavijutka dosao do otvorenih vrata. Pa rekao joj je da se zatvori kada on izide! Mislim, nitko tu nije navracao, ali uvijek postoji mogucnost da susjed skrene bas kada si gol...
Iza vrata je vladala tisina. Povremeno se culo neko komesanje, kao rad stroja, no nikakvih masina, ne racunajuci pec nije nutra bilo, ali i glasovi, zapravo vise kao neko glasanje, ne pravi glas.
Odskrinuo je vrata samo jos koji centimetar da moze vidjeti sto se zbiva, da je ne prestravi ako je mozda razodjevena.
I tada je privikavajuci oci na polumrak ugledao nekoliko sjena, jednu vecu i tri male, ispod kojih se na podu savijala jos jedna, nesto oblijih kontura, a uz zid nedefiniran broj sivih mrlja jer su se preljevale jedna u drugu.
«Nemoj, gospodin kumim te!», vapila je Jovana razguzena na sve 4 na podu dok su joj tri trinaest-cetrnaest godisnjakanja koje je Kramaric iz videnja poznavao iz zgrade ...
Next part ►


This page:




Help/FAQ | Terms | Imprint
Home People Pictures Videos Sites Blogs Chat
Top
.